22.4.13

Ples oko Banovog brda

Aladeen Madafaka!
U nastavku tradicije putovanja u druge države, sljedeći nam je izbor bio Srbija. Od organizacije Mediterranean folk organization dobili smo poziv na sudjelovanje u 3. međunarodnom festivalu u Banovu brdu. Iako bi se reklo da ova slika nema veze s folklorom, za nas ima. Naime, u vožnji smo nekoliko puta pregledali film 'Dictator' te smo toliko puta iskoristili njegove fore i uzrečice da se glavnom glumcu Sachi Baronu Cohenu vjerojatno štucalo dosta tih dana... :) A sada dalje s pričom!



Na put smo krenuli 23.3. u ranu zoru, ranu i prohladnu mora se nadodati. Putujući preko Sarajeva, Kladnja, Zvornika, Loznice, Šabca i Rume, Beograd smo ugledali u poslijepodnevnim satima tog dana.

Na autoputu za BG

Naš hotel se nalazio van Beograda, u mjestu Obrenovac, nekih 25km van grada ali smo njega odabrali zbog povoljnije cijene. Sam put bio je zanimljiv, bez ikakvih poteškoća i nemilih scena, a uz odličnog šofera Mirka Grbavca i gore spomenuti film, nije moglo biti bolje nimalo. Jedan od organizatora nas je dočekao na dolasku u hotel Obrenovac, te nam zaželio dobrodošlicu i uputio u događaje idućih dana. Osoblje u hotelu je bilo izuzetno kvalitetno i gostoljubivo te su nam pridali svu pažnju i maksimalno izišli u susret za sve što nam je trebalo. A imali su i besplatan wireless... :)

Hotel Obrenovac, taman smo se 'istovarili'

Prva večer je bila slobodna, te smo je nakon raspakiranja i odmaranja, odlučili iskoristiti za iskušavanje noćnog života. Tročlana ekspedicija Bole, Lena Kopilaš i Kiki su se bacili u izviđaj stanja na terenu. Nakon istraživanja Obrenovca i Ade Ciganlije u Beogradu, došli smo do zaključka da je najbolje izići u restoran Bazeni, koji se nalazio svega minutu pješice od hotela. Tu nas je dočekala glazba uživo, grupa Naš bend, a mi hvala Bogu smo uvijek veseljaci spremni za zabavu. Doma se vratilo u skoro jutarnje sate...

Bole i Denis malo preuzeli stvar u svoje ruke od 'Našeg benda'

Nastupi su bili drugu i treću večer, 24. i 25.3. u dvorani Palas Šumadija. Ona inače služi kao kino dvorana, kazalište te okupljalište kulturne mladeži. Uz naše društvo, bila su tu još tri društva iz Srbije te jedno iz Bugarske, s kojima smo dijelili hotel. 

Tu smo plesali

Spremanje podija

Na prvoj večeri nastupili smo s linđom a drugu s koreografijom Hercegovine, uz muški i ženski bećarac te pastirske plesove. Za oboje smo nagrađeni velikim pljeskom, a posebno se gledateljima dopao linđo. Domaćini su bili izrazito kulturni te su nam ponudili da se predstavljamo hrvatskom zastavom i himnom, u potpunosti poštujući onaj prefiks 'hrvatski' u imenu našeg društva.

Bole i Lena na intoniranju himni

'Šta si opa ko da si kopa!' ;)
Udri linđo samo živo!

Bećarac: Denis, Mićo, Kiki, Bole

Jedni čobani pivaju, drugi čobani čekaju

Cure u redanju
Momki u trojancu
Zahvalnica

Od drugih društava imali smo priliku gledati razna srpska i šopska kola, makedonske i ciganske plesove te ih je bilo divota gledati i slušati. Poslije oba nastupa u predvorju dvorane organizirano je druženje za folkloraše uz glazbu uživo. Mi i drugi folkloraši smo iskoristili to ne samo za zabavu već i prijateljsko nadmetanje u poznavanju kola i plesova, ali i učenje novih kola i plesova od drugih. A uz odlične cijene pića (pogotovo Jelen pive) nije se moglo ostati nezadovoljan. Posebno smo se povezali i zabavili sa KUD Srbija IMT iz Beograda.

Rogonja
Hopa cupa
Kreni kolo, kreni bolje
Miješana ekipa

U turističkom aspektu, nešto smo vremena iskoristili i u obilasku samog Beograda, dvorca Kalemegdana, šetnjom uz splavove na Savi te obilaskom domaćinskog grada Obrenovca. Iako vrijeme i nije bilo previše prijatno, dosta hladnih 4-5°C i s čak kojim centimetrom snijega, to nas nije omelo da u punom smislu uživamo u jednoj metropoli kao što je Beograd i svime što nudi.

Curke se fotkale
Kalemegdan
Kalemegdanska terasa, restoran
Foto Riba :D
Crkva u Obrenovcu
Iako nas je iz ovih i onih razloga išao dosta mal broj za ovakvo putovanje, oni koji su išli ostali su apsolutno očarani dočekom, gostoprimstvom i vratili se kući puni uspomena i uz ponos što smo se još jednom otisnuli u svijet da prikažemo kulturu svog kraja i da još jednom upoznamo kulture drugih krajeva, uz čvrstu želju da tradiciju hodanja po svijetu nastavimo što prije. Daj Bože zdravlja (i para)!!

Hvala još jednom organizatorima i svima koji su nam pomogli financijski da se na ovo putovanje otisnemo, a veliki pozdrav šaljemo i Marku Durkoviću!

Za kraj, jedna aladeenovska slika!

Aladeen!!

Nema komentara:

Objavi komentar