|
Aladeen Madafaka! |
U nastavku tradicije putovanja u druge države, sljedeći nam je izbor bio Srbija. Od organizacije
Mediterranean folk organization dobili smo poziv na sudjelovanje u
3. međunarodnom festivalu u
Banovu brdu. Iako bi se reklo da ova slika nema veze s folklorom, za nas ima. Naime, u vožnji smo nekoliko puta pregledali film '
Dictator' te smo toliko puta iskoristili njegove fore i uzrečice da se glavnom glumcu
Sachi Baronu Cohenu vjerojatno štucalo dosta tih dana... :) A sada dalje s pričom!
Na put smo krenuli
23.3. u ranu zoru, ranu i prohladnu mora se nadodati. Putujući preko
Sarajeva,
Kladnja,
Zvornika,
Loznice,
Šabca i
Rume, Beograd smo ugledali u poslijepodnevnim satima tog dana.
|
Na autoputu za BG |
Naš hotel se nalazio van Beograda, u mjestu
Obrenovac, nekih 25km van grada ali smo njega odabrali zbog povoljnije cijene. Sam put bio je zanimljiv, bez ikakvih poteškoća i nemilih scena, a uz odličnog šofera
Mirka Grbavca i gore spomenuti film, nije moglo biti bolje nimalo. Jedan od organizatora nas je dočekao na dolasku u
hotel Obrenovac, te nam zaželio dobrodošlicu i uputio u događaje idućih dana. Osoblje u hotelu je bilo izuzetno kvalitetno i gostoljubivo te su nam pridali svu pažnju i maksimalno izišli u susret za sve što nam je trebalo. A imali su i besplatan wireless... :)
|
Hotel Obrenovac, taman smo se 'istovarili' |
Prva večer je bila slobodna, te smo je nakon raspakiranja i odmaranja, odlučili iskoristiti za iskušavanje noćnog života. Tročlana ekspedicija Bole, Lena Kopilaš i Kiki su se bacili u izviđaj stanja na terenu. Nakon istraživanja Obrenovca i Ade Ciganlije u Beogradu, došli smo do zaključka da je najbolje izići u restoran Bazeni, koji se nalazio svega minutu pješice od hotela. Tu nas je dočekala glazba uživo, grupa Naš bend, a mi hvala Bogu smo uvijek veseljaci spremni za zabavu. Doma se vratilo u skoro jutarnje sate...
|
Bole i Denis malo preuzeli stvar u svoje ruke od 'Našeg benda' |
Nastupi su bili drugu i treću večer, 24. i 25.3. u dvorani Palas Šumadija. Ona inače služi kao kino dvorana, kazalište te okupljalište kulturne mladeži. Uz naše društvo, bila su tu još tri društva iz Srbije te jedno iz Bugarske, s kojima smo dijelili hotel.
|
Tu smo plesali |
|
Spremanje podija |
Na prvoj večeri nastupili smo s linđom a drugu s koreografijom Hercegovine, uz muški i ženski bećarac te pastirske plesove. Za oboje smo nagrađeni velikim pljeskom, a posebno se gledateljima dopao linđo. Domaćini su bili izrazito kulturni te su nam ponudili da se predstavljamo hrvatskom zastavom i himnom, u potpunosti poštujući onaj prefiks 'hrvatski' u imenu našeg društva.
|
Bole i Lena na intoniranju himni |
|
'Šta si opa ko da si kopa!' ;) |
|
Udri linđo samo živo! |
|
Bećarac: Denis, Mićo, Kiki, Bole |
|
Jedni čobani pivaju, drugi čobani čekaju |
|
Cure u redanju |
|
Momki u trojancu |
|
Zahvalnica |
Od drugih društava imali smo priliku gledati razna srpska i šopska kola, makedonske i ciganske plesove te ih je bilo divota gledati i slušati. Poslije oba nastupa u predvorju dvorane organizirano je druženje za folkloraše uz glazbu uživo. Mi i drugi folkloraši smo iskoristili to ne samo za zabavu već i prijateljsko nadmetanje u poznavanju kola i plesova, ali i učenje novih kola i plesova od drugih. A uz odlične cijene pića (pogotovo Jelen pive) nije se moglo ostati nezadovoljan. Posebno smo se povezali i zabavili sa KUD Srbija IMT iz Beograda.
|
Rogonja |
|
Hopa cupa |
|
Kreni kolo, kreni bolje |
|
Miješana ekipa |
U turističkom aspektu, nešto smo vremena iskoristili i u obilasku samog Beograda, dvorca Kalemegdana, šetnjom uz splavove na Savi te obilaskom domaćinskog grada Obrenovca. Iako vrijeme i nije bilo previše prijatno, dosta hladnih 4-5°C i s čak kojim centimetrom snijega, to nas nije omelo da u punom smislu uživamo u jednoj metropoli kao što je Beograd i svime što nudi.
|
Curke se fotkale |
|
Kalemegdan |
|
Kalemegdanska terasa, restoran |
|
Foto Riba :D |
|
Crkva u Obrenovcu |
Iako nas je iz ovih i onih razloga išao dosta mal broj za ovakvo putovanje, oni koji su išli ostali su apsolutno očarani dočekom, gostoprimstvom i vratili se kući puni uspomena i uz ponos što smo se još jednom otisnuli u svijet da prikažemo kulturu svog kraja i da još jednom upoznamo kulture drugih krajeva, uz čvrstu želju da tradiciju hodanja po svijetu nastavimo što prije. Daj Bože zdravlja (i para)!!
Hvala još jednom organizatorima i svima koji su nam pomogli financijski da se na ovo putovanje otisnemo, a veliki pozdrav šaljemo i Marku Durkoviću!
Za kraj, jedna aladeenovska slika!
|
Aladeen!! |
Nema komentara:
Objavi komentar