Tamo gdje vječno sunce sja
Tamo je Makedonija
Narod i zemlja koju volim ja...
Tako je Dado Topić opjevao ovu malu balkansku državicu. Kulturno bogata, s nekim od možda najupečatljivijih plesova i pjesama na Balkanu, teško je ostati ravnodušan prema njoj. Kada se prilika ukazala našem društvu za odlazak u Makedoniju, objeručke smo je prihvatili. Ovaj post je o nešto starijem događaju, no jednom koji se jednostavno ne može preskočiti u povijesti našeg društva...
Početkom 2011.g. primili smo poziv na Međunarodni folklorni festival Aleksandar Makedonski u Ohridu, u Makedoniji. S oduševljenjem smo ga prihvatili te nakon prikupljanja dovoljnih sredstava za put krenuli smo pravcem juga. Na put smo krenuli 20.7. u kasne noćne sate, te preko Crne Gore i Albanije stigli do Ohrida. Put kroz Albaniju je bio u najmanju ruku zanimljiv, od kilometarskih makadama do poteškoća u sporazumijevanju i čak svinja (?!) koje mirno prelaze cestu u nekim gradovima. Svinje su se čak dobro i ponašale naspram pješaka i biciklista u Tirani koji su radili sve samo ne poštivali prometne propise. No ovaj tekst neće proteći u negativnom tonu, stoga se vraćamo na krajnji cilj putovanja – makedonski biser Ohrid.
 |
| Mimoilaženje našeg busa sa šleperom na cesti širokoj cca 2,5m... NEPROCJENJIVO! |
 |
| Naš Kela sa pajdom koji nas je uštopao... Sličnost je nevjerojatna! |
Nakon 12ak sati ugodne vožnje s odličnim šoferom Božom Čolakom po nešto manje ugodnim putevima, stigli smo u Ohrid. Noćenja su bila u Hotelu Beton koji se nalazio par kilometara van samog Ohrida. Već na ulazu u grad veliki znak 'Dobro dojdovte vo Ohrid' nas je dočekao i već se dala osjetiti toplina i gostoprimstvo makedonskog grada. Hotel je bio zadovoljavajući, nalazio se svega par metara od obale Ohridskog jezera, a taksi do središta grada bio je 200 denara (cirka 3 eura) što je bila sasvim prihvatljiva cijena kojom smo rasteretili i šofera da i on može bezbrižno uživati. Vrijeme je bilo prelijepo, sunčano, oko 30 °C, vruće ali izdržljivo. Voda je bila prekrasna a uz kafiće na samoj plaži svatko je mogao naći užitak za sebe, od plivača do ispijača pive.
 |
| Pogled na Ohrid sa plaže ispred našeg hotela |
 |
| Lagana pivica na plaži |
Festival je trajao 4 dana, a nastupalo se u centru grada, na velikom trgu. Naše društvo je nastupalo drugu večer te se nastupilo s koreografijom Hercegovine uz pastirske plesove momaka, te muškim i ženskim bećarcem. Prije toga smo bili u koloni folkloraša koji su paradirali kroz grad.
 |
| Zajednička prije nastupa... Uz našu i 'našu' zastavu! |
 |
| Naše društvo u paradi kroz Ohrid |
 |
| Predstavnici društava prije odlaska kod načelnika Ohrida |
Naši dični momci su im skoro razvalili binom svojom odličnom trusom :) ali odsad će organizatori valjda pravit čvršće bine. Uz naše društvo, bilo je još jedno iz BiH i to iz naše općine, KUD Brda iz Izbična koji su također prihvatili poziv na ovaj festival. Pored naša dva hercegovačka društva, bila su tu društva iz svih krajeva Europe: Hrvatske, Slovenije, Slovačke, Izraela, Bugarske, Turske... Društvo iz Hrvatske je bilo jedno s područja Zagreba, a kako nam 'naša' plavo žuta zastava i nije baš najdraža, naši dragi sunarodnjaci su nam posudili svoju zastavu te smo s obje izašli na binu... Sasvim korektno, ipak predstavljamo hrvatsku komponentu BiH. E sad, s kojom se skroz jako mahalo a koja je stajala samo onako radi forme, ostavljam vama na maštu...
No, idemo dalje. Svi fokloraši su pokazali svoje tradicije i plesove i svi su ostavili bez daha gledatelja a i nas koji tako daleke plesače nemamo puno prilika vidjeti i čuti.
 |
| Naša ekipa s Izraelcima |
 |
| Sugrađani Izbičani |
 |
| Naše cure s Turkinjama (Hurem još nije bila u modi) |
Uz obilazak grada Ohrida, njegovog povijesnog središta do nekih od 365 crkvi koliko ima, ostatak vremena se provodio slobodno te je ovo bilo ne samo folklorno putovanje već i turističko putovanje odakle smo se vratili sa osmijesima na licu i čvrstom željom da se opet vratimo nekad u Makedoniju.
 |
| Ispred katedrale sv. Klimenta Ohridskog |
 |
| Zajednička ispred katedrale! |
I kako sam započeo ovu priču, tako ću je i završiti!
Dado Topiću, podij je Vaš! ;)
Nema komentara:
Objavi komentar