Ljudstva naša draga! Koliko već ne bješe aktivnosti na blogu. Imali smo feštu/domjenak povodom naše 10. godišnjice, imali smo i drugo božićno druženje, udasmo i još jednu negdašnju članicu Tamaru...no to ćemo sve stići pokriti. Za sada idemo sa najsvježijim događajem, a to je odlazak u Austriju kod naših novopečenih prijatelja HKUD Kufstein, a za više detalja, upadajte!
Godine su prošle otkad se naš Marinko Zovko - Mance oženio svojom Ivanom te otkad su digli sidro i odselili na novi život u Kufstein, pitomo i pitoreskno mjestašce nedaleko od njemačko-austrijske granice. Eto, đava i folklor mu ne daše mira, pa se i u Kufsteinu, gdje se nalazi popriličan broj Hrvata iz svih krajeva Hrvatske i BiH, organiziralo folklorno društvo. Ne treba ni govoriti kako se odmah uspostavila suradnja, i vrlo brzo je pao dogovor za zajedničko druženje.
Na put smo se zaputili u četvrtak, 12. svibnja, oko 22h. Sastanak kod naše MZ, utovar kofera i nošnji u manji autobus Miškić busa i putovanje je moglo krenuti. Uz ekipu Dukata koji su ranije krenuli sopstvenim prijevozom, te uz naše posebne goste - Antu, Kiku i Miu iz našeg najdražeg dalmatinskog kuda - KUD Krenica iz Gale, skupio nas se broj od cca 25 putnika. Kako ne bi nedajbože ostali žedni, odmah smo stali na Bagariću kako bi ispraznili novčanike od maraka koji bi nam bilo skoro pa beskorisni poslije Gorice, a napunili kese i želuce pivom, sokovima, čipsom, slatkišima i svim drugim hranjivim tvarima.
Bez većih problema smo prešli prvu od nekoliko granica, te smo ulaskom na autoput u Zagvozdu ubrzali proces dolaska. Put kroz Hrvatsku nije bio nešto avanturozan, uz pauzu u Skradinu, oko 6 smo stigli na slovensko-hrvatsku granicu u Bregani. Tu smo se malo dulje zadržali zbog par autobusa koji su već bili na čekanju prije nas. No, ipak kroz nekih razumljivih 45 minuta smo odradili prelazak granice, još jednom ponovno bez većih komplikacija i pitanja i ušli smo u jednu državu bliže našem krajnjem cilju. Pauzu smo napravili neposredno poslije granice, no unatoč tome što je sunce već svanulo a mi nismo nešto bogznašta ni odspavali, pa nam se činilo kao da je podne, kafići uz benzinske još nisu otvorile, pa tako ostašmo bez prijeko potrebne i mnogo željene kave. S tugom i razočaranjem u srcu nastavili smo naše klaprtanje do Ljubljane, gdje je kafana na Petrol pumpi ipak bila otvorena te smo se bacili na konzumiranje kave (a neki, nećemo imentovat, i Laške pive). Slovenija također nije bila nešto avanturozna (doduše, nije imala kad ni bit, jer smo brzi prošli, zbog veličine, zapravo maline Slovenije??), uz još jedno pauziranje blizu Jesenica, te nastavak prema Austriji.
Prolazom kroz tunel Karavanke zakucali smo na vrata Austrije. Tu već ne pamtim koliko je bilo sati (ako se tkogod sjeća nek javi). Na ulazu nas je dočekalo par austrijskih vojnika koji paze na neželjene ulaske u državu, ali srećom mi smo bili prepoželjni. Bogufalaislava, ni tu nije bilo nekih zadržavanja i nastavili smo pomalo dalje.
Autoputem smo gonili sve do grada Lienza, gdje smo sišli i magistralnim putevima nastavili prema Kufsteinu, prelazeći planinske prevoje i prolazeći kraj poznatog skijališta Kitzbuhela, sve uživajući u predivnim pogledima na planine, doline, i potoke koji su se tropotali niz planine, nastalih od otapajućeg snijega.
Što zbog ružnog vremena, što zbog sporosti i gužve, išli smo nešto laganijim ritmom nego što smo htjeli, pa su nam prilično brzo dojadili ti ranije spomenuti predivni pogledi. Uz uputstva Đurđe (naše navigacije), te uz Perinu pomoć, ipak smo savladali planine i normalnijim terenima se kretali prema Kufsteinu. Nakon još samo sat i pol (khm khm), na ulazu nas je dočekao naš Mance i otpratio nas do crkve sv. Josipa (inače Josepha, Jozefa, kako li već u originalu) i napokon smo dotaknuli tlo našeg cilja oko 14h na petak 13. svibanj, završivši 16-satno putovanje.
Naša makinja
Kad smo ušli u Sloveniju, lipo...
...kad smo pauzirali u Sloveniji, malo manje lipo.
Počasna gošća u kolekciji proljeće/ljeto
Odgovor na pitanje 'Kakvo su selo Uzarići?' i 'Zašto?'
Naše druge počasne gošće (i fotografi)
Predivan pogled 1
Predivan pogled 2
Vidjela sam snijeg u maju...
Jedna od mnogobrojnih puš-piš pauza
Drndamo pomalo
U crkvenim prostorijama dočekala nas je ekipa iz HKUD Kufsteina, te fra Kiki koji su nam odmah dali okrijepe u obliku Zipfer pive, a mi odgovorili sa par bećaraca dobrodošlice (vidjeti majice na slikama). Vrlo brzo smo raspoređeni po kućama, istovarili smo stvari i krenuli svatko kod svog domaćina. Kod domaćina je slijedilo upoznavanje, ručak i odmaranje, a onda oko 19 smo se okupili na istom mjestu kako bi napravili jedno zajedničko druženje. Unutar, nazovimo ih pratarskih prostorija, napravili smo kratke probe, i mi Uzarćani i Kufsteinćani, a po završetku probe krenula je fešta uz roštilj, pivo i svirku Miće i Denisa. Fešta, ispunjena taktovima truse, bosanskog, linđe i sve ostale dobre muzike, sve nas je skupa dobro iscrpila, te je fešta završila oko ponoći, kako stanari u blizini ne bi (previše) prigovarali. Pred kraj smo još jednom sabrali dojmove, podijelili zadatke i termine za sutrašnji udarni dan, te krenuli dalje. Neki su nastavili sa noćnim životom, a neki su se, svladani umorom putovanja i fešte, prihvatili postelje i sna.
Roštilj se potpaljuje
Svizi ruke gore
Bole i (njihov) Kiki u akciji
Igraj Mare prašina se dižeee
Treslo se, drmalo se...
Bilo je i dječjeg programa
Mićo i njegova gitara
Denis i njegova klavijatura
Šote mori šoteee
Drmeš
Subota 14. krenula je laganim buđenjem i doručkom kod domaćina, budući da smo bili slobodni od obaveza do 16h. Tih par sati iskorišteno je za šetanje gradićem, uz naravno slikavanje i selfijanje, te pokoju kavicu i pivicu. Vrijeme je i dalje bilo tmurno i kišovito, ali to nije umanjilo naš avanturistički duh kao niti ljepotu samog Kufsteina.
U 16 sati, nakon još jednog obilnog ručka, vrijeme je bilo za sjedanje u autobus i odlazak u Schwaz, gradić udaljen 40ak kilometara, gdje su nas čekale naše folklorne obaveze. S pjesmom u autobusu krenulo se za spomenuti Schwaz, te smo prilično brzo stigli. Došli smo do S Zentruma, u kojem se spremalo sve za početak prve Hrvatske noći plesa i glazbe koju je organizirao HKUD Hajduk iz Schwaza. Nakon rješavanja tehnikalija, ekipa se mogla malo i opustiti.
Gledatelji su počeli pristizati, te je večer započela nešto iza 19 sati. Večer i nije bila u našim uobičajenim gabaritima, sastojala se od folklora u dva dijela između kojih je slijedila pauza za večeru koju su domaćini posluživali. Mi smo, kao i Kufsteinovci, nastupili u drugom dijelu, poslije večere, sa našim koreografijama Međimurja, te linđom, dok su naši domaćini zaigrali splet hercegovačkih te posavskih kola. Uz to, Mićo, Denis i Bole počastili su gledatelje s par hercegovačkih bećaraca. Kufsteinovci su svakako doživjeli veliki pljesak, jer im je to bio prvi službeni nastup nakon svega par mjeseci djelovanja i proba i odlično su se snašli. Također su bili upečatljivi i svojim izgledom jer su članovi nosili nošnje iz različitih krajeva Hrvatske i BiH, svatko prema svom porijeklu.
Uz nas, u programu su još nastupili i KUD Posavina Innsbruck, HKD Napredak, podružnica Vitez te HKUD CroZillertal, naravno, uz domaće društvo. Gledatelji su mogli uživati u šarenilu plesova, pjesama i nošnji, a odličan dojam su ostavili i ciganski te makedonski plesovi.
Video nastupa:
Nakon završetka folklornog dijela, slijedilo je presvlačenje i početak svirke Libero banda, koji su uz taktove bosanskog kola (i to puuuuno puno taktova) te drugih pjesama podigli raju na noge. Fešta je trajala do malo prije 2 po noći, nakon čega smo sjeli u bus i krenuli nazad prema Kufsteinu. I to su ponovno neki krenuli u noćni život, neki kući a neki i u druge kuće na rakiju i mezu u 4 ujutro :)
Konobar Ante okreće turu svim nastupačima
Kava i kolači u 4 ujutro
Nedjelja je značila nešto malo teže buđenje nego dan prije, ali ipak u normalnim satima se ustalo na doručak. Nakon toga, utovarili smo torbe u auta i krenuli na mjesto odakle je sve počelo, crkvu gdje je u podne služena misa na hrvatskom, a naši domaćini su prisustvovali u svojim nošnjama. Poslije mise, okupili smo se na istom mjestu gdje smo bili u petak večer, ali ovaj put se nismo stidili i krenula je pjesma. Počelo se s nešto bećaraca (bravo momcima za suzdržavanje u crkvenoj blizini), a zatim i sa par svima dragih pjesama (Lijepa li si, Moja Hercegovina, Herceg Bosno itd.). Vrijeme se pomalo bližilo za rastanak, te smo nakon popijenih piva, uslikanih selfija, grljenja, ljubljenja i pozdravljanja, sjeli u autobus i krenuli na dugi put kući na Uzariće. Kako bi nam vrijeme nešto brže prošlo, domaćini su nam spremili šta je ostalo Stiegl pive, a gajbu i boce nek vrate kad dođu oni kod nas :)
Sveta misa
Razmjena poklona
Pomalo riješavamo pivu
Rješavanje pive se nastavlja
Herceg Bosno srce ponosnooo
Lijeeepaaa li siiiiii
Završni selfiji
Veeeeelika zajednička!
Put kući je krenuo oko 14h, te smo ponovno zaklaprtali, ovaj put nešto dužom rutom preko Salzburga i Njemačke, ali ugodnijom jer smo putovali autoputevima. Uz počeste puš-piš pauze u Uzariće smo sletili oko 4h sutradan, a kada je ekipa iz Gale javila da je sretno stigla kući, službeno je završilo i još jedno inozemno putovanje HKUD Uzarići.
Na kraju, možemo sabrati naše dojmove - ODLIČNO! Zahvale će bit nešto rječitije :)
Hvala HKUD Kufsteinu što su nas zvali, što su nam otvorili svoje kuće i svoja srca, hvala HKUD Hajduk Schwazu koji su nam pružili priliku za naš austrijski nastup, Anti, Kiki i Miji što su se vozali s nama, družili se s nama i slikavali (kad ćemo mi s vama negdi? :) ), vozačima Juri i Boži koji su nas doveli gore i nazad bez problema, hvala i carinskim i graničnim policajcima koji nas nisu previše pilali, te na kraju hvala Bogu koji nas je pogledom pratio do gore i nazad. Ekipi iz Kufsteina želimo da nastave kako su počeli, neka samo vježbaju i nastupaju te uskoro očekujemo uzvraćanje gostoprimstva, pa makar turistički.
Za kraj, bećarci kojima smo otvorili i zatvorili ovo putovanje:
DOMAĆINE OD OVOGA DVORA, DAJ RAKIJE POPITI SE MORA!
ZBOGOM OSTAJ DOMAĆINE MILI, DOGODINE OPET SE VIDILI!
Nema komentara:
Objavi komentar