Pogodi se, eto tako, da ovaj članak pišem baš na današnji datum. Na dan pada Vukovara, osnivanja HZ HB, na dan Škabrnje. Zato, prije ikakvih folklornih tema, da se oda počast svemu što se dogodilo na današnji dan. Neka je palima slava i pokoj vječni, da im je laka hrvatska zemlja, a onima koji su ostali neka im budućnost nikad više ne donose ono što im prošlost krije. IZ KRVI I BOLA NIKNUT ĆE CVIJEĆE!
A sada, dalje!
Prva točka bila je prije točno mjesec dana. U nedjelju, 18.10 bili smo jedni od mnogih društava koji su dali svoj obol humanitarnom koncertu "Pružimo im osmijeh" čija je namjena bila skupljanje sredstava za pomoć Domu "Marija naša nada" koji su se našli u teškoj financijskoj situaciji a koji se skrbe o velikom broju djece s poteškoćama u fizičkom ili psihičkom razvoju. Naše društvo je nastupilo s linđom uz instrumentalnu podršku Ivana Lasića - Ćanića iz HKUD Jare, a zadovoljstvo nam je i čast da smo sudjelovali na ovakvom koncertu, i uvijek smo spremni za slične projekte. Iz Doma su nam javili da je koncert bio financijski uspješan!
Prije druge točke, koja će biti svakako upisana zlatnim slovima u našem društvu, imali smo mali razlog za slavlje - naša ženska pjevačka skupina, naše bećaruše, proslavile su prvu godinu svog rada i i želimo im da nastave u istom ritmu!
A onda, šlag na tortu. Naš najdraži Šokac i veliki prijatelj Šima Jovanovac slavio je 50 godina svoje glazbene karijere velikim koncertom u KD Vatroslav Lisinski. I nas je počastio pozivom da prisustvujemo te smo se srdačno odazvali!
Šima nam je poziv već bio neslužbeno najavio kad smo ga sreli na nastupu u Tijarici, a nedugo zatim stigao je i službeni poziv. Zadali smo se u organizaciju puta te u tu svrhu iznajmili dva kombija plus Boletov te se na dan 28.10 u jutarnjim satima ekipa zaputila na dugi put do Zagreba. U Zagreb se stiglo nešto iza 13h, a nakon malo turizma (i kafanizma, kako tko), oko 16h trebalo se zaputiti u Lisinski za generalne probe i lagano spremanje. Nešto iza 17h pridružio se i zadnji član ekspedicije, autor bloga, koji je već bio u Zagrebu iz poslovnih razloga. Probe i spremanje trajalo je relativno dugo te se jedan dio ekipe odlučio opustiti u kafiću u prizemlju. Međutim, na ovakvom koncertu moralo je biti i poznatih uzvanika, a imali smo sreće da vidimo i pohvatamo neke od njih za slikanje. Neki su otišli korak dalje te im i okrenuli i rundu pića!
Tako smo, između ostalih, vidjeli (kao što se vidi :) ) Tomislava Bralića iz Klape Intrade, Krunoslava Kiću Slabinca, Stjepana Jeršeka Štefa, Miroslava Škoru, Đuku Čaića i mnoge druge.
Dvorana je bila predivna, a čak i prazna uz samo statiste i logistiku bila je za stat i divit se.
Nakon što smo se spremili i prije samog početka, uhvatili smo HKUD Željezničar iz Osijeka kako se spremaju za svirku, te su nam na našu želju odsvirali par pjesama, od kojih je prva, naravno, bila "Kamen, krš i maslina"
Ubrzo nakon toga, krenuo je i program. Mi smo zamišljeni bili da sudjelujemo u sklopu pjesama "Slavonac se Hercegovkom ženi" i "Kec, kec, kec kume". Za Slavonca su Pero i Miki glumili barjaktere, jedan sa zastavom Hrvatske, drugi sa zastavom HercegBosne, a po završetku pjesme Šima je uzeo obadvije zastave i poljubio ih. Drugi dio ekipe nalazio se u pozadini te je pomagao u pjevanju, a bilo je čak i nekih pokušaja gange od strane autora i Boleta :)
Nakon dosta dugog koncerta, u kojem je bilo puno gostiju (pored ovih sa slika) i u kojem se imalo prilike uživati u nastupima drugih KUDova i u kojem je sami Šima primio bezbroj priznanja i poklona, za kraj smo još svi upali u veliko šokačko kolo koji je označio kraj koncerta, ali i samo kolo je trajalo nekoliko minuta uz natpjevavanje svih, od Kiće, Šime, Štefa te drugih koji su u nošnjama bili.
Nakon koncerta i presvlačenja kratko smo se okrijepili ali smo se vrlo brzo i spremili jer je već bila prošla ponoć a nas je čekao dug put kući. Dok smo utovarili stvari, malo prije 1h smo krenuli pomalo nazad, ovaj put rutom preko Bihaća, te uz pauzu u Tomislavgradu, na Uzariće smo sretno stigli oko 8 sati time privevši još jedan izlet i još jedno sudjelovanje na daskama Lisinskog kraju, nešto s čim se zaista možemo ponositi (i pomalo se k.rčiti :) ).
Kao treća jesenska točka nismo imali nastup, nego malo ugodnog druženja. U organizaciji Sinova Hercegovine napravljena je Večer folkloraša u svadbenom salonu Bošnjak u subotu 14.11. Nas je prisustvovalo 29 od cca 220 uzvanika koliko je rečeno da će doći. Večer je počela oko 19h, a uz vino, mezu i večeru bilo je tu naravno i truse, linđe, šokačkog kao i gange i bećaraca, te dosta tombola i igrica koje su izmamile osmijehe naših članova, a čak su i neki naši članovi uspjeli osladiti ruke nagradama. Odlična ideja, nadamo se da će postati tradicija te da će se folkloraši ovako moći družiti što je više moguće a nemati pritiske oblačenja i nastupanja.
Bilo je to sve od naših jesenjih događanja, valjda će zima donijeti neke druge obaveze ali do tada ćemo lagano.
------------------------------------------------
foto: Etno Portal
Nema komentara:
Objavi komentar