Ljeto Valpovačko a pivo Osječko!

Dragi Nardu, lijepi Uzarići

Iz vas nikad neću ja otići

Tako je jedan od naših Narđana (tehnički Ladimirevčanin, al' nećemo sad cijepati dlake :D ) Šeco opjevao vezu naša dva mjesta. Ipak, teško je izvedivo da nikad mi ne odemo iz Narda kao ni oni iz Uzarića, ali to nije razlog da se ne sastajemo kad god možemo. Na vikend kada Hrvatska ulazi u EU, mi smo imali svoj razlog za slavlje, dugi vikend u Valpovštini, druženje s ekipom iz KUD Kolo - Nard te nastup na 45. Ljetu Valpovačkom. Kako je sve to proteklo, pročitajte u nastavku!

Nakon našeg posljednjeg druženja u travnju (pročitajte ovdje), ideja se rodila da se opet sastanemo, ovaj put ponovno u Nardu a idealna prilika za to ukazala se u vidu Ljeta Valpovačkog, festivala valpovačkog kraja. Budući da su školske obaveze završile, a i fakultetske se daju nekako prelomit, odlučili smo da ovo bude jedno dulje putovanje nego uobičajeno. Da se možemo družiti više, više kraja obići i da jednostavno olakšamo sebi stresove naglih spremanja, sastajanja i sl. Što reći nego - uspjeli smo.

Na put smo krenuli u petak, 28. lipnja, malo iza 11. Ovaj put smo se organizirali u kombije umjesto velikog autobusa, išlo nas je 26 pa smo se mogli tako rasporediti. Ispostavit će se da je vožnja kombijima brža, nešto i ekonomičnija, a nekako i osobnija što se tiče atmosfere u autima. Najprije su krenula dva kombija, uz šofere Kristiana Lasića Kikija i Marka Bandića Badžu, a preko Kupresa, Bugojna, Zenice, Šamca i Osijeka, malo iza 19 sati ugledali smo znak za Nard. Valja napomenuti stajanje u FIS Vitezu, gdje se na odjelu smiješnih majica par ljudi našlo i počastilo (Kela - Sorry cure došao sam zbog pive, Kiki - I <3 pivo, Ana Rankina i Nina - Težak je život nas umjetnika te par cura koje su postale Supermanke). U Valpovu nas je čekao predsjednik društva Mario Šaronić pa nas je proveo do doma kulture u Nardu gdje je ostatak ekipe čekao. Dok se svatko sa svakim upitao, popričao na brzinu, popilo po jednu šljivu/pivu/sok za dobrodošlicu, domaćini su spremili čorbanac za okrijepiti se. Iako je bio, tipično slavonski, dosta papren (pa je naš Kela rekao "Gori duša, gore obrazi"), bio je odličan, a onda se priključio i kusur ljudi iz Ladimirevaca pa smo odradili službeni dio dogovora za sutrašnji dan i za raspored spavanja. Nakon što su tehnikalije bile obavljene, tamburaši su malo uzeli instrumente u ruke, Šeco malo zapjevao a mi malo zaplesali.

Stigli pred kulturni dom

Poštar Marko donosi čorbanac

Gorespomenute Supermanke

Šeco i tamburaši u elementu

Kreni kolo, kreni bolje!

Nakon što se ekipa iz Ladimirevaca (Kiki, Badžo i Kela te Tina i Mona od cura) malo ranije odvojila, samo smo lagano spustili torbe po kućama, nazdravili kod domaćina u kući a onda se zaputili u centar Ladimirevaca na feštu. Tamo je njihov lokalni klub NK Slavonac ušao u viši rang natjecanja pa su odigrali prijateljsku utakmicu sa novopečenim HNL prvoligašem Hrvatskim Dragovoljcem (i izgubili 6-1). Poslije utakmice tamburaški sastav Arteški Bunar je zasvirao u šatoru pa je krenula fešta. Mi smo stigli kad su dečki uzeli pauzu, ali nije im trebalo dugo da nastave. Već druga pjesma je bila za ekipu iz Širokog Brijega "Kamen, krš i maslina" i nije nam trebalo, što se kaže, dvaput govoriti da ustanemo i zapjevamo. Uz pivu i ekipu se pjevalo, a kako se vrijeme odmicalo, priključivalo se i više kipe iz Narda pa nas je na kraju večeri već bio zamjetan broj.

NK Kroner Ladimirevci

Malo smo bili preentuzijastični... :)

U subotu svatko se lagano budio, pa kavica, rakija, doručak i laganim tempom uživalo do otprilike 13 sati. Tada smo se skupili kod doma u Nardu jer je za taj dan bio dogovor zajednički odlazak u nedaleke Bizovačke toplice. Dan nije bio najtopliji ali je bilo dovoljno ugodno za kupanje. Kad smo stigli u toplice, domaćini su se isprsili pa počastili nas goste ulaznicom a onda je svatko sebi tražio povoljan sadržaj - plitki bazen, duboki bazen, topli bazen, 'vaki, 'naki... Neki su hidrofobni bili pa više vremena proveli u kafiću nego u vodi, ali svakom svoje. Neki su se utrkivali, neki natjecali u daljini ronjenja, pa malo picigina i na kraju su momci zaigrali nogometa. Ali ne bilo gdje, već na pijesku (teren za odbojku), bosi, s loptom peticom a bez majica (švedski stol za mnogobrojne komarce). Uz ogromne smijehove, nekontrolirane udarce, padove više se ne zna ni tko je pobijedio jer su se ekipe kroz zamjene totalno izmiješale, ali bitna je samo zabava. Nakon što smo se svi dooobro umorili, krenuli smo pod tuševe i put svlačionice kako bi se vratili doma i nastavili s daljnjim planovima.

Jutarnja kava u Sedmoj noći u Ladimirevcima

Curke se bućkajuuu

Masažna gljiva

Ala brale, picigin ka da smo na Baćvicama ae

Štibi leti niz tobogaaaaan

Finale Lige prvaka na Maracani

Nakon povratka domovima, dogovor je bio sastati se u Nardu pa zajednički krenuti put Valpova. Te večeri je bio festival pjevača amatera u sklopu Ljeta, a mi smo došli podržati naše aseve Luku Šestanja Šecu te seke Anu i Saru Perak. Šeco je izveo veselu pjesmu "Skeledžijo" od Garavog sokaka, dok su se seke okrenule ka stranoj glazbi te zapjevale "Don't you remember" od Adele i "No one" od Alicie Keys. No, u vremenu između njihovih nastupa stigao je i treći kombi sa ekipom koji nisu mogli krenuti u petak što je značilo samo jedno - sad kreće fešta u punom sastavu. Nakon što smo seke Perak čuli, svi smo se premjestili u kafić La Caff, udaljen 200ak metara od dvorca Prandau-Normann, u čijem se dvorištu odvija cijeli festival Ljeta. Tu su bili tamburaši naših domaćina uz vokala Šecu a atmosfera je bila ne na nivou, već i iznad njeg. Uz zvuke tamburica te potoke piva (većinom Osječkog) zabavilo se do dugo u noć, a kada je već malo okasnilo prebacili smo se sa terase u prostoriju kafića. Kafić je bio ekstremno mali ali nekako smo se zbili i nastavili s feštom.

Luka Šestanj Šeco u izvedbi

Ana Perak

Sara Perak

La Caff je bio krcat

Nedjelja jutro, opet laganica, neki su dulje spavali, neki su išli na svete mise ali svi su se čili, siti i odmorni sastali do pola 4 u domu u Nardu (Ladimirevčani kasnili ali što se može, mi smo najdalji). Tu je bilo spremanje za nastup, oba društva su se spremala a već u 4 smo krenuli put Valpova. Ali ne bilo kako. Traktorima. Mještani su na traktor nakačili dvije prikolice a mi smo se potovarili u njih i pomalo kaskali za Valpovo, naravno uz zvuke tamburica i pokoju kapljicu rakije. Jedna nas je obitelj na putu do tamo zaustavila kako bismo se na brzinu okrijepili, bili su tu kolači, sokovi i još malo rakije, zapjevali smo zajednički koju i nastavili dalje prema Valpovu. Vozeći se kroz Valpovo, uz ulice je bilo puno ljudi koji su nas znatiželjno pratili i pljeskali nam dok smo zajedničkim snagama neprekidno pjevali 'Lijepa li si'. Nakon povorke traktorom, pridružili smo se svim ostalim KUDovima na povorku pjehe kroz grad kako bi nas izbliže vidili ljudi. Mi smo se naravno držali naših Narđana ali se u povorci moglo vidjeti i KUDove iz Baranje, Vojvodine, Like i drugih krajeva.

Kreće traktor

Bolji pogled na putnike

Pogled iz prikolice br. 2

Stalo se popit, pojist, zapivat

Svi, svi, svi ajmo ruke goreee

Tabla Narda

Tabla Uzarića

Bećarci su se orili

Naša ekipa u povorci

Zaigrala se i brza trusa (KAKVI PAROVI?!?!)

Stigavši u dvorac, razgledali smo situaciju, dogovorili se za smještaj na bini te izveli jednu kratku koreografiju đuture kako ne bi bilo nejasnoća. Dok smo čekali početak, imali smo nešto kratko vremena za šetnju i slikanje, a dvorac i okolne ulice bile su nadžidžaneraznim štandovima lokalnih obrtnika, umjetnika, proizvođača hrane a moglo se vidjeti i neka društva koja su dolazila na konjima i kolima, zaista divno za vidjeti.

Konji bili, konji vrani...

Glavni fotograf i autor bloga HKUD Uzarići

Kršni momci, hmmm :)

Zajednička sa zemljacima

Izmiješani sastav

Narđani

Veeeeelika zajednička

Slatkiš mali od Peraka

Nedugo zatim, nakon uvodnih riječi gradonačelnika Leona Žulja, krenuo je i kulturni program. Naši domaćini su otvorili večer svojim plesovima za koje su bili ispraćeni velikim pljeskom, uz naravno najveće navijanje i pljesak od strane nas. Naše društvo je nastupilo 6. po redu, a išlo se sa pastirskim plesom i koreografijom Hercegovine. Na kraju smo dobili veliki pljesak jer nije često da Valpovljani imaju priliku vidjeti hercegovačko društvo, a mi smo uvjereni da smo im se pokazali u najboljem svjetlu.

Poslije nastupa krenuli smo se presvući pa zatim u Vatrogasni dom koji je bio nešto dalje od dvorca kako bi dobili večeru. Večera je se brzo obavila, kako bi oslobodili i drugim društvima mjesto a onda smo se već morali odlučivati što ćemo s daljnjim dijelom večeri, jer morali smo brzo krenuti doma. Umjesto vraćanja u centar, odluka je pala otići u krčmu Kod Mihe gdje su ponovo na sceni bili naši tamburaši, pa se učinilo idealnim mjestom za popiti još po jednu dvije ture, zapjevati, zaplesati pa se onda i pozdraviti s našim domaćinima. Međutim, ne ide to tek tako, pjesme i veselja je bilo, a kao da je sve skupa pojačavalo kako je vrijeme odmicalo. Na kraju uz još jednu izvedbu pjesme 'Lijepa li si' te 'Tiho tiho teče Neretva' smo se počeli pozdravljati a užegnuta je i jedna baklja (hvala Peri za to!). Onda oni najemotivniji trenuci, suze, zagrljaji, osmijesi, razmjenjivanje brojeva tko već to nije uradio i lagano pakiranje u kombije te paranje kotlova i polazak nazad na Uzariće.

Pinky Kela

Kela, njihov Kiki i Kaća

Nema više sjedit!

Stigne se još kola zaigrati

Zrinjski Mostar Herceg Bosna moja državaaaa

Slavonija zlatna ti si,
Herceg Bosno srce ponosnooo!!!

Ali ipak nije to bio kraj našeg putovanja, na putu nazad smo svratili u Veliku Kopanicu, naših starih prijatelja, gdje se jedan od starijih članova dan prije oženio pa smo mu došli čestitati. Nismo dugo stajali, malo smo se zasladili sokom i kolačima i već smo bili na putu nazad. Nakon ugodne vožnje i par stajanja, oko pola 6 ujutro ugledali smo naše Uzariće, razvrstali se i svatko na svoju stranu, time završivši ovo nezaboravno putovanje.

Kopanička slika

Vozni park HKUD Uzarići

Ekipa sretno i zdravo stigla kući

Što reći na kraju, još jedno odlično druženje s našim Narđanima, ovaj put u nešto manjem broju nego prvi put ali to nas nije spriječilo da u punini uživamo u ovom, pa može se reći, godišnjem. Narđani su nas ponovno dočekali raširenih ruku, vremena smo hvala Bogu imali pa smo sve ideje i želje mogli ispuniti te se ovaj format putovanja pokazao punim pogotkom.

Ništa drugo nego hvala im što su nam sredili nastup na Ljetu, hvala im što su nas još jednom primili i što reći nego - daj Bože da se što prije opet sastanemo (a već se planovi kuju hehe...) jer ovo je BIO VH!!!

-------------------

(foto: KUD Kolo Nard FB profil, Nina Marušić, Kiki)